Danas, potaknuta Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, nekoliko misli, ili bolje reći situacija, pitanja, mi je palo na pamet. Stoga, zapitala bih vas nekoliko stvari:

Jeste li, kada ste bili jako mali, u vrtiću doživjeli da vas neki dečko gura, čupa, trči za vama i “prijeti” da će vas udariti i slično. Evo moga odgovora: Ja jesam.
Kako će to roditelji opravdati kada im se dijete potuži? – Sigurno je zaljubljen u tebe, zato to radi. Dakle, šalje se poruka: Šuti i trpi! Jer to je tako.

Jeste li ikada, kada ste već malo narasli, ali ne skroz da biste se mogli obraniti, u osnovnoj školi doživjeli da vas neko stalno gađa školskim predmetima, ne da vam mira, zafrkava vas, i vi se ne osjećate više ugodno, znate da to ne treba tako, da nešto nije u redu, ali opet niste sigurni u to. Moj je odgovor također: Ja jesam.
Kako će pak to opravdati okolina, ako uopće skupite hrabrosti i progovorite da vam to smeta? – Ma sigurno si mu ti simpatija, preozbiljno si to shvatila. Poruka? Šuti i trpi! Jer to je tako.

I onda, napokon, kada ste već bili dovoljno veliki da razumijete, u srednjoj školi, fakultetu, poslu, na nekom tulumu, jeste li ikada doživjeli da vas se dira tamo gdje vi ne biste htjeli, da vas se ponižava, da vas se prisiljava na bilo što što vi ne biste htjeli napraviti… Priznajem: Jesam. Koliko bi vas to spomenulo ikome, osim možda nekoj jako dobroj frendici? Ja sada mogu reći da sigurno ne bih šutjela, ali…onda jesam.

A onda jednog dana vam dečko s kojim hodate prijeti šamarom ili vas udari, i onda se ispričava kako je to bilo u afektu, da se to nikada više neće ponoviti, a vi mu oprostite jer mu je eto pobjeglo, jer vi znate koliko on vas voli. Uvjeri vas kako ste ga naljutili, i vi zaista prihvatite da ste vi krivi za taj udarac, a on ima pravo. Muško je i ima pravo, vi ste to izazvali svojim ponašanjem. Sljedeći puta pazit ćete kako ćete se ponašati. To zaista nije bilo u redu od vas. Pa, sjetite se, učili su nas od ranog djetinjstva: Tko se tuče taj se voli, takva ljubav ne postoji!

Nemojmo više šutjeti i trpjeti, nemojmo okretati glavu, nemojmo se ne miješati jer se to nas ne tiče. Tiče se svakog od nas, tiče nas se kao dio obitelji, kao susjeda, kao prijatelja, kao sugrađana. I zapamtimo svi zajedno, kako bi se nasilje nad ženama prepoznalo, a ne umanjivalo i opravdavalo: Tko se tuče, taj se (NE)voli!
Jer ljubav nas ne bi trebala boljeti.