Cijeli je svijet suočen s istim problem – Covid krizom. To jest činjenica, kao i to da već 8 mjeseci puno ljudi u Hrvatskoj, i u svijetu, nema posao, nema ista primanja, suočava se sa stresom i neizvjesnošću što donosi sutra i još mnogo toga. Međutim, postoji s druge strane i činjenica da je globalni problem postao samo i isključivo koronavirus. Ujutro kad otvorimo oči i navečer kad liježemo, prva i zadnja vijest jest Covid19. Ono što je zabrinjavajuće jest da se gotovo nitko ne bavi posljedicama koronavirusa na ljude, odnosno onim što se događa u njegovoj sjeni. Osobno nigdje na vijestima nisam čula da se priča o obiteljskom nasilju za vrijeme ove pandemije. Ne zna se što se događa s onima koji su skriveni u svom kutu kuće, koji se boje, nemaju snage, kojih se ne čuje, ne vidi, koji doživljavaju svoju “pandemiju u sjeni”.

Diljem svijeta upozorava se na mjere kretanja i preporuke za ostajanjem u domu kako bi se olakšala borba protiv pandemije. Postavljaju se sve restriktivnije mjere, a znamo što te mjere znače za naše gospodarstvo, a isti, ako ne i gori učinak te mjere imaju na one koji su u svoja četiri zida zatvoreni sa zlostavljačima. Upravo je dom, kako je to pokazala UN-ova studija, najopasnije mjesto za žrtve.
Zabrinjavajući je podatak da je velika većina zemalja zabilježila rekordan broj prijava nasilja tijekom pandemije, a one koje to nisu, postoji logično objašnjenje zašto. Naime, postoji velika vjerojatnost da je zlostavljanima onemogućeno traženje pomoći jer su žrtve zatvorene u svom domu sa zlostavljačem. Problem se javlja i u tome što su mnoge sigurne kuće u Hrvatskoj pune, ili čak zatvorene, što za posljedicu ima da su žrtve obiteljskog nasilja jednostavno prisiljene na nastavak suživota sa zlostavljačem.

Dakle, u Hrvatskoj se trenutno ne poduzima puno po tom pitanju, no možda bi se trebali ugledati na neke druge zemlje koje su uspješne ili barem pokušavaju istodobno svladati i ovu “pandemiju u sjeni”. Primjerice, Francuska je nakon porasta slučajeva nasilja u obitelji pribjegla ponešto inovativnijim metodama zaštite od nasilja i to na način da će plaćati hotelski smještaj za žrtve obiteljskog nasilja i otvoriti privremene savjetničke centre te je započela kampanju u kojoj poručuje žrtvama nasilja da se jave ljekarnama. Ukoliko ne mogu otvoreno govoriti u ljekarni, trebaju samo ljekarnicima iza pulta reći šifru “maska 19” i time odgovornu osobu u ljekarni upozoriti da žele prijaviti nasilje. Dakle, postoje mnoge ideje, samo se treba uložiti određeno vrijeme i trud. Pa, može li Hrvatska slijediti ovakve pozitivne primjere prije nego ljudi izgube u potpunosti vjeru u sustav?

Svijesni smo da je trenutna situacija zasigurno naše živote zaokrenula u potpuno drugom smjeru, no neophodno je i da budemo svijesni da moramo biti solidarni jedni prema drugima. To znači da ukoliko posumnjamo u to da bilo tko trpi zlostavljanje, bez razmišljanja prijavimo nadležnim službama kako bismo pomogli onima koji možda sami sebi ne mogu pomoći.

I za kraj Vam ostavljam link gdje možete pronaći sve relevantne informacije i kontakte za pomoć žrtvama nasilja u obitelji u Hrvatskoj:
https://mdomsp.gov.hr/UserDocsImages/Vijesti2019/2019_ADRESAR%20USTANOVA%2C%20ORGANIZACIJA%20I%20OSTALIH%20INSTITUCIJA%20KOJE%20PRUZAJU%20POMOC%2C%20PODRSKU%20I%20ZASTITU%20ZRTVAMA%20NASILJA%20U%20OBITELJI.pdf