Unazad nekoliko dana povela se rasprava o seksualnom zlostavljanju i nekoliko snažnih žena koje su istupile i progovorile o svom strašnom iskustvu. Mnogi su se u toj rapravi pitali zašto nisu ranije prijavile, istupile, progovorile. Što su čekale, zar sad žele slavu na temelju svoga priznanja. Što se prave nevine, i one su nosile prekratke suknje, a sigurno i dekolte, one su to same tražile. Razina primitivizma i razmišljanja ovakvih pojedinaca je zastrašujuće tužna. Svakako, bio je i dobar dio divnih ljudi, koji su podržali žrtve i divili se njihovoj hrabrosti i snazi.

I nije problem mišljenje pojedinaca, već je problem što oni koji su doživjeli isto neće prijaviti nasilje upravo iz razloga jer će misliti da su upravo oni krivi za to što im se dogodilo, možda su sami to tražili… umjesto da ovaj slučaj, ali i nekolicina slučajeva prije ovoga budu svojevrstan primjer da se nasilje što više prijavljuje i da se žrtve osnažuje.

Pa onda, da riješimo goruće pitanje: Kada je pravo vrijeme da se prijavi nasilje?

Pravo vrijeme je onda kada se žrtva osjeća spremnom, a ne kada joj ti to kažeš. Ono što mi svi zajedno možemo napraviti je biti podrška, biti ljudi prije svega i zahvaliti na svakoj prijavi nasilja, na svakom javnom istupu, skinuti kapu na hrabrosti, na svakom atomu uloženog napora u vjeru da će njihova prijava biti nekom motivacija, da će ukloniti strah i sram barem na trenutak. Jer jedino na taj način možemo zaustaviti omalovažavanje žena na najnižoj mogućoj razini koje se sustavno događa, a ne prijavljuje.