O nasilju u romantičnim vezama u vrijeme adolescencije jako se malo govori. Zapravo, kao da ono i ne postoji, već se nasiljem prihvaća samo ono nasilje među „odraslima“ u bračnim i izvanbračnim zajednicama. To je pogrešno jer su adolescenti posebno ranjiva skupina i upravo su oni ti koji bi se trebali osnaživati kako bi se mogli suprotstaviti bilo kakvom obliku nasilja koje doživljavaju u romantičnim vezama. Tu je prvo i osnovno o čemu moramo pričati podrška obitelji, ali i podrška institucija npr. škole. Također, neophodna je podrška koja se pruža putem telefonskih linija koje su anonimne pa su adolescenti na taj način spremniji podijeliti svoje probleme. Što se tiče obiteljskog okruženja i podrške bitno je biti oslonac adolescentu, a ne pristupati sa stajališta: „Rekao/la sam ti da on nije dobar dečko/cura.“, već biti uz adolescenta i osnaživati ga da prekine takvu romantičnu vezu. Uz to je bitno i upoznati ih s oblicima nasilja jer je upravo psihičko nasilje ono koje se najčešće javlja u ovoj dobi kada adolescenti razvijaju svoje prve romantične veze, a koje često ostaje neprepoznato. Dakle, oni nemaju neki obrazac veze i često ne prepoznaju nasilje već percipiraju to kao normalno ponašanje. Također, često je i emocionalno ucjenjivanje od strane drugog partnera, odnosno cure/dečka zbog čega on/ona iz neznanja, straha od prekida ili nekog trećeg razloga pristaje na ponašanje na koje u normalnim uvjetima ne bi.

U razdoblju adolescencije „cool“ je imati dečka/curu, ali nije „cool“ trpjeti nasilje.
Budi „cool“, prekini nasilnu vezu. Ako ne možeš sam/a prekinuti vezu potraži pomoć. Ona je uvijek dostupna, samo treba znati potražiti ju na pravom mjestu.